repa, naziv za nekoliko kulturnih biljaka iz rodova Beta (blitva, cikla, šećerna repa, stočna repa) i Brassica (bijela repa, okruglica ili postrna repa B. rapa var. rapifera). Šećerna repa (Beta vulgaris var. altissima) dvogodišnja je biljka iz por. loboda (Chaenopodiaceae), koja u prvoj godini vegetacije stvara zadebljali korijen i ružicu listova, a u drugoj cvatnu stabljiku, cvijet, plod i sjeme. Uzgaja se zbog zadebljaloga korijena (repe) koji sadrži 14 do 20% šećera (saharoze). U umjerenom klimatskom pojasu jedina je sirovina iz koje se dobiva šećer. Danas u proizvodnji šećera u svijetu šećerna repa sudjeluje s 26%, a šećerna trska sa 74%. U nekim se državama iz korijena, pulpe ili melase šećerne repe proizvodi alkohol za pogon motornih vozila. U proizvodnji šećerne repe veliko značenje imaju i sporedni proizvodi: lišće s glavama, repini rezanci, melasa i saturacijski mulj. Kod prinosa šećerne repe od 50 t/ha čistoga korijena proizvede se 6,25 t šećera, 2,7 t suhih repinih rezanaca, 2,1 t melase i 2,5 t saturacijskoga mulja. Daljnjom preradbom melase dobije se 650 L alkohola ili 1250 kg kvasca. Još se dobije i 30 t/ha svježega repina lišća s glavama koje služi za stočnu hranu ili ostaje na polju kao organska masa za gnojenje. Početak kulture šećerne repe i osnivanje industrije šećera vezano je uz A. S. Marggrafa, koji je utvrdio da korijen bijele lisnate repe sadrži trščani šećer, i F. C. Acharda, koji je 1790. razradio tehnološki postupak za dobivanje šećera te 1802. podignuo prvu tvornicu za preradbu šećerne repe u šećer. Šećerna se repa uzgaja u područjima umjerene kontinentalne klime, od 30° do 60° sjeverne geogr. širine i od 25° do 35° južne geogr. širine. U svijetu se 2005. šećerna repa uzgajala na 5 418 207 ha. Najveći proizvođači su: EU, Rusija, Ukrajina, SAD. U Hrvatskoj se šećerna repa (2005) uzgajala na 28 000 ha.
Stočna repa (Beta vulgaris subsp. crassa) dvogodišnja je zeljasta biljka iz por. loboda (Chaenopodiaceae). U prvoj godini vegetacije oblikuje sočan, zadebljao korijen, koji većim dijelom raste iznad tla, i lisnu ružicu, a u drugoj cvatnu stabljiku, cvijet, plod i sjeme. Uzgaja se zbog korijena (repe) i lišća. Lišće i glave stočne repe koriste se za izravnu hranidbu stoke u svježem stanju ili kao silaža, dok se korijen skladišti ili silira i upotrebljava tijekom zime. Gosp. vrijednost stočne repe ne očituje se samo u hranidbenoj, nego i u laksativnoj vrijednosti, zbog čega se povećava iskoristivost ostalih krmiva, osobito koncentrata. Po sadržaju suhe tvari razlikuju se tri tipa sorata stočne repe: masivne (10 do 12,5% suhe tvari), kombinirane (12,5 do 15%) i sadržajne (15 do 18%). Sorte se osim toga razlikuju po boji (bijela, žuta, narančasta i crvena) i po obliku korijena (cilindrični, klinasti, maslinasti, izduženo vretenasti). Stočna je repa raširena ugl. u Europi. U Hrvatskoj se uzgaja na manjim površinama u sjeverozap. području.
